Promijeniću se nekad,
jednom kad me ne bude,
tad sigurno, nikad prije.
Postaću jednom prah
možda baš bude noć
i mjesec izađe mlad.
Neće ostati na zemlji trag
nekad će samo zašuštati zvijezde
koje nikad ne ostavljaju srebrni trag.
Добродошли!
Promijeniću se nekad, jednom kad me ne bude, tad sigurno, nikad prije. Postaću jednom prah možda baš bude noć i mjesec izađe mlad. Neće ostati na zemlji trag nekad će samo zašuštati zvijezde koje nikad ne ostavljaju srebrni trag.
Promijeniću se nekad,
jednom kad me ne bude,
tad sigurno, nikad prije.
Postaću jednom prah
možda baš bude noć
i mjesec izađe mlad.
Neće ostati na zemlji trag
nekad će samo zašuštati zvijezde
koje nikad ne ostavljaju srebrni trag.
Ponekad postanem pesma što tugu u sebi nosi jesen u proleće rano sa prvim injem u kosi.

Ponekad postanem pesma
što tugu u sebi nosi
jesen u proleće rano
sa prvim injem u kosi.
Настави са читањем “PONEKAD, SAMO PONEKAD – Milovan Petrović”