SRCE ~ milka vukic v.

  . Grci se srce raskomadano, Krvlju rida- Istu  usisava… – Neces puta zastranjena. . Grudi pucaju, Disaj izdise, Uzdah moli da stane… – Neprestaje,,,kuca I dalje. . Tup bol srce okiva Strune ga u dusu uplecu… Sad i nju urnisu. – Srce srcu srce zateze. . Stani srce, Iskljuci sve uzde razuzdane, Ropot moli da … Настави са читањем “SRCE ~ milka vukic v.”

 

.

Grci se srce raskomadano,

Krvlju rida-

Istu  usisava…
–

Neces puta zastranjena.

.

Grudi pucaju,

Disaj izdise,

Uzdah moli da stane…
–

Neprestaje,,,kuca I dalje.

.

Tup bol srce okiva

Strune ga u dusu uplecu…

Sad i nju urnisu.

–

Srce srcu srce zateze.

.

Stani srce,

Iskljuci sve uzde razuzdane,

Ropot moli da sagori…
–

Gura srce dalje…zivot jos traje

NE VERUJ – Milovan Petrović

Ne veruj u noći što poklonih tebi i u moje laži tebi izrečene jer ovo su dani kad bežim od sebe i kad tvoje grudi jastuk su za mene. Ne veruj ni pesmama mojim one su priče za sebe u njima prošlost je moja i nisu pisane za tebe. Ne veruj ni oku mome kada … Настави са читањем “NE VERUJ – Milovan Petrović”

Relaterad bild

Ne veruj u noći što poklonih tebi
i u moje laži tebi izrečene
jer ovo su dani kad bežim od sebe
i kad tvoje grudi jastuk su za mene.

Ne veruj ni pesmama mojim
one su priče za sebe
u njima prošlost je moja
i nisu pisane za tebe.

Ne veruj ni oku mome
kada te sneno gleda
sve je to navika stara
ja sam ti čovek od leda.

Ne veruj, ne veruj ništa
i ove priče su laži
srce se boji povreda novih
jer samo ljubav, ljubav traži.

Ne veruj, ne veruj meni
jer ja sam uplašen samo
suviše povreda nosim u sebi,
a samo želim da sanjamo.

Milovan Petrović

KIŠNE SU JESENI NAŠE – Milovan Petrović

Kišne su jeseni naše prošla su mnoga leta dani su kraći i sivi pa nas obuzme seta. Sećanja naviru naglo na naše prošle dane vreme nas pregazi brzo a molio sam ga da stane. Sad žuto lišće svud je opalo sa zelenih grana jesenje nebo je tmurno i svo je u szama. I nebo plače … Настави са читањем “KIŠNE SU JESENI NAŠE – Milovan Petrović”

Relaterad bild

Kišne su jeseni naše
prošla su mnoga leta
dani su kraći i sivi
pa nas obuzme seta.

Sećanja naviru naglo
na naše prošle dane
vreme nas pregazi brzo
a molio sam ga da stane.

Sad žuto lišće svud je
opalo sa zelenih grana
jesenje nebo je tmurno
i svo je u szama.

I nebo plače za letom
tuguje i ono sa nama
proći će i ova jesen
sa jutrom u maglama.

Zatim će proći i zima
i njeni snegovi beli
proleće doći će rano
da nas ponovo veseli.

A leto ko svako leto
kada nam ponovo dođe
sunčano toplo i lepo
brzo će ko život da prođe.

Milovan Petrović