Nikada
.
Nikada zaboraviti
niti oprostiti sebi
što učinih
i neka me prati vlastita kletva
na vječno sjećanje
na prohujalo
na kuću, na dvije lipe, na ašlamu iza kuće
na zerdeliju pod kojom smo sahranili vrapca
koga sam praćkom oborio
pa poslije dugo plakao…
na baštu i jagodnjak
na astal sa flašom i čašicama
uvijek spreman za goste
na džezvu i fildžane
uz koje su ratlučili otac i mati
i na opomenu…
što nisam bio… da popijem čašicu
i da bacim grumen zemlje,
zemlje koja me je stvorila…
Miro Beribaka