Stanovat ću kod tebe, na poste restante odavno ti ništa nisam napisala razvodim se sa prošlošću i samo se sa punim koferom sebe selim na tvoju navodnu adresu poste restante stižem ti umjesto pisma u poštanskom vagonu drugog razreda u naboranoj i ispucaloj roza kožnoj futroli u kojoj se uglavnom kriju obećavajuća jutra izbljedjela kosa … Настави са читањем “Stanovat ću kod tebe, na poste restante – Danja Djokić”
Stanovat ću kod tebe, na poste restante
odavno ti ništa
nisam napisala
razvodim se
sa prošlošću
i samo se
sa punim
koferom sebe
selim na tvoju
navodnu adresu
poste restante
stižem ti umjesto pisma
u poštanskom vagonu
drugog razreda
u naboranoj i ispucaloj
roza kožnoj futroli
u kojoj se uglavnom kriju
obećavajuća jutra
izbljedjela kosa na mjesečini
u isčekivanju poziva
razum konzerviran
na vrhuncu kreativnosti
i jedno malo srce
ovlaš privezano
uz ključić, za sreću
odavno ti nisam pisala
stižem ti sporovozno
u koferu samoće
presovana između
jučer i sutra
van svih poznatih
konfekcijskih brojeva
data samo tebi
na širenje i sužavanje
u radu na vrhunskoj
kreaciji života
dajem ti se, zauvijek
na nepoznatoj adresi
na koju sam tek dahom
ponekad kao pelud sa ruža
vjerujući srce samo da pjevam
već davno tebi ga poslala
kad me preuzmeš
udomi me
u dubini zjenica
poljubi samnom
sva četiri svoja zida
prije nego me okačiš
iznad prozora sadašnjosti
u sva tvoja htijenja uramljenu
(od sada do vječnosti)
