MALIŠEVAC – Rajica Dragićević

kad već kroz moje snove s belegom snovidnice protičeš kao reka na mališevac se namini utvrdu da podignemo od bele izmaglice opalog lišća zavičajnog pesmom dočekanih zora od smeha razbibrige dokolice i priča sa izvora da obnovimo to uzvišenje dvorac iz bajke na kojem u dubokom snu čukundeda jovan evo stoleće stražari da dozovemo ga … Настави са читањем “MALIŠEVAC – Rajica Dragićević”


kad već kroz moje snove s belegom snovidnice

protičeš kao reka

na mališevac se namini

utvrdu da podignemo od bele izmaglice

opalog lišća zavičajnog

pesmom dočekanih zora

od smeha razbibrige dokolice i priča sa izvora

da obnovimo to uzvišenje dvorac iz bajke

na kojem u dubokom snu

čukundeda jovan evo stoleće stražari

da dozovemo ga za sofru na večeru

i prohugorimo uz frulu gusle gajde

o vremenu davnom

da zapiljimo o lepote u njegov sahat stari

odatle pogledom da uznesemo se na tri brda

kao u heladi

stolovak božac vrove

i spustimo niz tri rečice svete

rzavsaku krompirsku i krasinsku

koje sastaju se na jednom mestu u luci našoj

opasuju mališevac i grle kao dete

da oživimo stanište u bespuću

što pridigli su bili moji preci

u varljivom hodu kroz olujno vreme

pa da se oglasimo kliktajem kao orao kao pesmom ševa

kao pesnik što se iz sveta rasklimanog

iz razvaline olupine vraća ognjištu predelu pretku

šumu i huku reke smeštenom u detinjstvo

iz kojeg kao prenut starac peva

a zavodi me beskraj

ona utvrda što čitava u pesmu stane

a progoni me treptaj

kuc kuc neumitno što odbrojava sate dane