u tim večerima nedorečene
boje latica
kao sleđeni anđeoski glasovi
kao utišan bol
kroz krupne ljetne kapi
u tim noćima
iz čela usnulih skalina
mantrajući nečujno
visoko izrastu ruže
zabezeknuti šutimo
mekano rukom prolazeći
kroz kosu zorimo li
ili samo čujemo valove
što cijelu su noć
daleko stijenje ljuljali
u tim jutrima
ne tražimo riječi
one drhte
pa iskaču
iz topline zagrljaja
kao zvijezde
što svjetlucavo se gase
(samo u trenu čini se
da nam je sve jasno)
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
