Dok mrsiš moje raspletene kose,
miluješ obraze ozarene srećom,
dok mi poklanjaš vrele poljupce svojih usana,
u dubini srca ja osećam ljubav,ljubav žarku
i ja znam da volim te.
Volim tvoje oči tople,drage,
tvoj pogled i tvoje reči.
Kad sanjam, ti si u mom snu,
kad maštam, ti si i tu,
kad želim, tad želim tebe, o tebi, za tebe…
Sve, al’ uvek ti.
Srećna sam kad trčimo zelenim livadama,
kad u senci stabala poljupcima potvrđujemo ljubav.
Srećna sam, kad kažeš
kako srce tvoje kuca sad za mene
jednako snažno k’o moje za tebe.
Moje je srce tvoje,
a tvoje srce moje.
To naša je ljubav.
Ljubav je lepa.
Ljubav je sreća kad volimo.
Ljubav su zagrljaji
i slatki poljupci usana zaljubljenih,
njihove misli,
njihove pesme,
njihovi snovi,
sanjarenje pod mesečinom,
noći u kojima uzaludno tražimo san
napojenog srca slatkom boli,
nemirom i čežnjom…
Ljubav smo i mi kad se volimo.