RAZGOVOR
– Da li si me nekada prevario?
– Naravno da jesam!!!
– Jesi?! Zašto?!
– Pa, to je zbog pjesme!
– I samo zbog toga?!
– Kako – samo?!
Ja sam pjesnik,
A vođenje ljubavi je umjetnost.
Umjetnost je kada uspiješ
Da svojim šakama
I svojim usnama
Dovedeš tijelo nepoznate žene
Do drhtaja,
Do grča,
Do vriska.
To je majstorija,
Maštovitost
– Varaš li me i dalje?
– Naravno da te varam,
Još pišem,
Još imam inspiraciju.
Da te ne varam
Život bi bio monoton,
A pjesma bi nestala.
– Voliš li me?
– Obožavam!!!
– Koliko?
– Volim te do jednog skrivenog mjesta
U univerzumu
Gdje se ovog trenutka
Rađa planeta, plava planeta,
U obilju ljubičaste boje.
A sada, ćuti!
Spavaj!
Moram da pišem.