21. 10. 1941. Kragujevac

Kragujevački oktobar ili kragujevački masakr je ime za masakr kojeg su nad civilnim stanovništvom u Kragujevcu počinile jedinice nacističke Nemačke 20. i 21. oktobra 1941. U ovom zločinu je stradalo oko 2800 ljudi, od toga nekoliko desetina đaka muške gimnazije.

Kragujevački oktobar ili kragujevački masakr je ime
za masakr kojeg su nad civilnim stanovništvom
u Kragujevcu počinile jedinice nacističke Nemačke
20. i 21. oktobra 1941.
U ovom zločinu je stradalo oko 2800 ljudi,
od toga nekoliko desetina đaka muške gimnazije.

Osećaj — Marina Adamović

1. jutro mir i še na s(a)mrt ni vena c upleten u mitske gline ne gollubove                       2.   kap (p) o kap pevu ži je sen ka o što  di še o va ne volja

1.

jutro

mir

i

še

na

s(a)mrt

ni

vena

c

upleten u

mitske

gline

ne

gollubove

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.

 

kap (p) o kap

pevu

ži

je

sen

ka

o

što 

di

še

o

va ne

volja

Plavetna čežnjo…—Marina Adamović

plavet na čežnj o oka moga okrenu tasi na glavačke udah ni usukane zvezde upalih obraza ko je te gledaj u u beš umno m m iru i setnojo deždi

plavet

na

čežnj

o

oka

moga

okrenu

tasi

na

glavačke

udah

ni

usukane zvezde

upalih obraza

ko

je

te

gledaj

u u

beš

umno

m

m

iru

i

setnojo

deždi

Detinjastvo — Marina Adamović

okre ćem o stranicu (po)stranicu (i)du boko razmišlja m o dani ma mirisno g …………………. i cvetno g a de tinj sva . mesec sâm u modroj noći tinja . lagano bi ram i sakupljam latice s tuđih u velih pogle da

okre

ćem

o

stranicu

(po)stranicu

(i)du

boko

razmišlja

m

o

dani

ma

mirisno

g …………………. i

cvetno

g

a

de

tinj

sva

.

mesec

sâm

u modroj

noći

tinja

.

lagano

bi

ram

i

sakupljam

latice

s

tuđih u

velih

pogle

da

Blasfemija —Marina Adamović

Kako shvatam da nestajem, osećam život bezbrižnije! * Verujem da si mi prijatelj jer točiš i tugu i radost. * Poezija se ne smišlja, ona kroji moždane vijuge… * Tu sam i kada me ne vidite. Evo me! * Udahni pre nego što izgovoriš pogrdu.

Kako shvatam da nestajem, osećam život bezbrižnije!
*
Verujem da si mi prijatelj jer točiš i tugu i radost.
*
Poezija se ne smišlja, ona kroji moždane vijuge…
*
Tu sam i kada me ne vidite. Evo me!

*

Udahni pre nego što izgovoriš pogrdu.

Slika kraja — Marina Adamović

ruka mi hoda po obrazima                                   čelu kô beskućnik koji traži sigurno                                skrovište puno bi toga mogla da preskoči ali                                          neće taj klošar je svirepi klesar ruina oslikane stene sa svojim likom lomim i gazim                   dok um bučno                            trne osetih tada što dan ugleda i svrši se moje poimanje . godine … Настави са читањем “Slika kraja — Marina Adamović”

ruka mi hoda po obrazima

                                  čelu

kô

beskućnik koji traži sigurno

                               skrovište

puno bi toga mogla da preskoči

ali

                                         neće

taj klošar je svirepi klesar ruina

oslikane

stene

sa

svojim likom

lomim i gazim

                  dok um bučno

                           trne

osetih tada što dan ugleda

i svrši se moje poimanje

.

godine su muklo

Nomen nescio — Marina Adamović

          .     beskrajna čama i večni strah iskopa privid besmrtnosti             * nenastanjena i ogoljena svemiru otvaram grudni koš  

 

 

 

 

 

.

 

 

beskrajna čama

i večni strah

iskopa privid

besmrtnosti

            *

nenastanjena

i ogoljena

svemiru otvaram

grudni koš

 

Pisac — Marina Adamović

bila sam naj gu gu tavija guska da da i orlušina je gledala s visi ne carice imam nešto za te bacila bih sve raz jarene reči i uzvike iznikle sa sopstvenog groba smrvila sam osrednje i najveće ludake osim zadnjeg pije mi iz grla

bila sam naj

gu

gu

tavija guska

da

da

i orlušina je gledala s visi

ne

carice

imam nešto za te

bacila bih sve raz

jarene reči

i

uzvike iznikle sa

sopstvenog groba

smrvila sam

osrednje

i

najveće ludake

osim zadnjeg

pije mi

iz

grla