Zima se ne predaje U očima pticā zaplovile plave misli a nečitko inje još glasno na dlanu mi
Negdje daleko u sebi čekam neprospavane noći i travu nepokošenu da s vjetrom zapjeva dok mi se smanjuje slika na prošlogodišnjim terasama proljeća
Zima ne posustaje Na stazi koju prevaljujem sve veće zvijezde uzlijeću pa zašute smrznute nad gradom koji će izdržati prognozu o još jednom snijegu s kojim ću protrčati kao nemiran san bučan i mutan od proljetnih voda
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
