Nisam to željela, nisam ni primjetila
a u trenu sam te besmrtnim učinila.
U mojim pjesmama
utkan ti miris između redova
oči ti kroz stihove gledaju
kako zvijezde želje postaju
nisam to htjela a ipak jesam
besmrtnošću ime ti ovjekovječila
u mnogi stih stavila kao spomenik
tvoje biće i tvoj lik.
Znam, nisam Tagore ili Lorka
Antića čak nisam ni poznavala
i premda se Šantićevoj toplini divim
i pred ubitačnom riječi Miljkovića
stanem da se poklonim
ostaću zauvijek anonimus bez sjaja
obično piskaralo puno ideala
ali svejedno, u nekom stihu pjesme nepoznate
vječan ćeš kroz istoriju hodati.
Nisam Bukovski kojem u potaji stremim
daleko sam od Selimovića kojeg voliš
i neće u knjižarama stajati moje ime
niti će me obožavati na stranicama
raznih poetskih znalaca
nisam ni onaj koga će mase citirati
kome će se s nerazumijevanjem diviti
ali svejedno, u stihu si nekom neznanom
ostao vječnosti znan.
© Nevenka Savić Alispahić