EPILOG
Umro sam!
A, kako sam mogao da umrem
kad nisam ni živio.
To što je trajalo
nije bio život
već
neozbiljna igrarija sa đavolom.
Od života
trebalo je da se krade,
otima,
a
ja sam bio lijepo vaspitan,
nisam ni krao
ni
uzimao.
– REŽIJA, MOLIM! SADA IDE ZAVJESA,
TAKO SMO SE DOGOVORILI!!!!
Pade zavjesa
a
sa njom i nebo.
(Прочитано: 67 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.305.880 пута)

Svaka cast!
Gospodjo Lepa puno Vam hvala! Misljenje od ljudi Vaseg ranga mi zaista puno znaci i odrazava na ovoj vjetrometini.

Ali, kako niko nije primijetio kako sam: lijep, zgodan, sarmantan, egzotican, neodoljiv, elegantan, fantastican, izazovan, … Naravno, mala sala.