BEZ ODJEKA – Nena Miljanović

Prvi put posle mnogih očajnih juče Danas me nije me rastužilo ništa Što rastužuje pesnike i žene koje vole Naročito u proleće I naročito ako su ostavljeni A april je I ostavio si me (još u januaru ili pre) Trebalo bi da sam posebno osetljiva A ništa…   …Ništa Evo Pada nežna zelenkasta kiša Trebalo … Настави са читањем “BEZ ODJEKA – Nena Miljanović”

Prvi put posle mnogih očajnih juče
Danas me nije me rastužilo ništa
Što rastužuje pesnike i žene koje vole
Naročito u proleće
I naročito ako su ostavljeni
A april je
I ostavio si me
(još u januaru ili pre)
Trebalo bi da sam posebno osetljiva
A ništa…
 
…Ništa
Evo
Pada nežna zelenkasta kiša
Trebalo bi da proplačem sa njom prolećnom
I napišem jednu sentimentalnu bar
Zbog svega uzaludno zelenog
Bar četiri plača mi treba
( Za svaku godinu ljubavi bar po jedan)
Za katren o besmislu buđenja zemlje bez tebe
 
Pokušavam
A ne ide mi ni sa plačem ni sa pisanjem
S kraja na kraj mene šupljina
(Mora da sam postala pećina)
Da proverim
Izvikujem ti ime u sebi
Zbog eha ljubavi (bar poetskog)
Koji bi me izgovaranjem tebe
Razbio u paramparčad stihova
 
Nema odjeka
Zaboravljam te

Tajna starog hrasta – Ivana Zajić

Drvored pored oronulih kuća Svakoga dana sve ređi biva, Gomila posečenog pruća Starinske kuće ogreva. Al’ pored puta večito stoji Jedan hrast stari od davnina, Vekove mnoge odavno broji, Predanje prenosi s oca na sina. Kosovsku bitku čak beleži, Bitaka mnogih svedok je danas, Tajna ogromna pod njim leži, Koju dedovi preneše na nas. Ko … Настави са читањем “Tajna starog hrasta – Ivana Zajić”

Drvored pored oronulih kuća
Svakoga dana sve ređi biva,
Gomila posečenog pruća
Starinske kuće ogreva.
Al’ pored puta večito stoji
Jedan hrast stari od davnina,
Vekove mnoge odavno broji,
Predanje prenosi s oca na sina.
Kosovsku bitku čak beleži,
Bitaka mnogih svedok je danas,
Tajna ogromna pod njim leži,
Koju dedovi preneše na nas.
Ko se iole maši rukom
Ovaj hrast stari da nam dira,
Večno neka živi sa mukom,
U životu nikad ne imao mira.
Zato dok selom vetar duva
I zvono crkveno jutrom odzvanja,
Prastari hrast tajnu čuva,
Namernik svaki njemu se klanja.

ČAROBNJACI…

“Nivo svesti: ČAROBNJAK Ovo je najviši nivo svesti. Ljudi koji su svom razvoju dostigli ovaj nivo, uvereni su da u životu postoji sve što je potrebno. Njih odlikuje specifično razmišljanje – nemaju predrasude, negativno uverenje, a ako se i pojave, oni ih brzo osveste i transformišu. Kao rezultat takvog razmišljanja njihov život je ispunjen izobiljem. … Настави са читањем “ČAROBNJACI…”

“Nivo svesti: ČAROBNJAK

Ovo je najviši nivo svesti.

Ljudi koji su svom razvoju dostigli ovaj nivo, uvereni su da u životu postoji sve što je potrebno.

Njih odlikuje specifično razmišljanje – nemaju predrasude, negativno uverenje, a ako se i pojave, oni ih brzo osveste i transformišu.

Kao rezultat takvog razmišljanja njihov život je ispunjen izobiljem.

Oni su shvatili da bi se nešto promenilo u sudbini, treba promeniti to “nešto” u sebi, jedino tako se mogu privući određena blaga u svoj život.

Probleme u životu “Čarobnjaci” doživljavaju kao način da poboljšaju sebe i svoj život, koji su založeni u bilo kom problemu.

Takav način razmišljanja pomaže im da se kreću kroz život i ostvaruju sve ono što žele preko unutrašnjeg dejstva, a ne preko spoljne aktivnosti i borbe sa realnošću.

Po pravilu, ljudi sa nivoom svesti “Čarobnjak” imaju više dobara nego što im je potrebno.

Zbog toga, oni uvek imaju nešto da podele – odnos, novac, dobrotu ili ljubav…”

MEMORIJAL ZA KIŠU I MART – Nena Miljanović

  Opet dolazi jedno proleće Kucka kapima kiše o prozor Jedva čujno Kao ljubav na vrata naših praznina Tog poslednjeg dana marta Na kraju svih iščekivanja Kad smo se dogodili i poverovali u neizbežno (Bilo bi suviše da je sve puki slučaj Da smo oboje u istom snu U isti noćni sat Na istim meridijanima … Настави са читањем “MEMORIJAL ZA KIŠU I MART – Nena Miljanović”

 
Opet dolazi jedno proleće
Kucka kapima kiše o prozor
Jedva čujno
Kao ljubav na vrata naših praznina
Tog poslednjeg dana marta
Na kraju svih iščekivanja
Kad smo se dogodili i poverovali u neizbežno
(Bilo bi suviše da je sve puki slučaj
Da smo oboje u istom snu
U isti noćni sat
Na istim meridijanima paralelne stvarnosti
I da nemam o kome pesmu
I da nemaš kome ljubavi reč )
Prazni
U neljubavlju ispunjenim stvarnim životima
 
Ovo je sudbina dragi
Govorila sam ljubeći te tog proleća
Ovo je za večnost draga
Govorio si grleći me narednog
I verovali smo u to kao osuđenik u pomilovanje
Verovala nam je ljubav
Pomilovanim
 
Treće proleće dolazi
I memorijalna kiša opet kucka u prozor
U poslednjoj noći marta
Sve je isto sem nas
Razumni
Posumnjali smo u večnost i sudbinu
I ljubav u nas
Osuđene
Na stvarnost i pamćenje sna
 
Odlazi od nas naša poslednja
Bez pomilovanja prolećem
Ostavlja nas
Tebe mojim pesmama koje više ne čuješ
I mene tvojim rečima
Kojima više ne verujem