Netko noćas otvara prozor Da otplovimo sa uzglavljima U šutnji cvjetaju mrazevi I mjesec cvokoće u dračama Djeca su ogrnuta u san U kom se plače daleko u sjećanju Netko noćas otvara prozor Tamno je nebo u sljepoočicama Nečiji glasovi jedva čujno iza okna U bijelu prtinu propadaju Plovimo sa uzglavljima Majka je u … Настави са читањем “NIZ POLJE LEDENO – Mirko Popović”
No votes yet.
Please wait…
Netko noćas otvara prozor Da otplovimo sa uzglavljima U šutnji cvjetaju mrazevi I mjesec cvokoće u dračama Djeca su ogrnuta u san U kom se plače daleko u sjećanju Netko noćas otvara prozor Tamno je nebo u sljepoočicama Nečiji glasovi jedva čujno iza okna U bijelu prtinu propadaju Plovimo sa uzglavljima Majka je u našoj sobi žuta od lišća U njenim očima mrzli su cvjetovi U njenom glasu zveckaju zvijezde Niz polje ledeno žubori vrijeme
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
