САЊАМ……Александра Младеновић

   САЊАМ..   Сањам.. нечији загрљај ми слова имена по кожи ниже;  Сањам.. сетне музике звуке и дамаре што тугом куцају; Сањам.. умилни ветар спаса са пучине жеља што стиже;  Сањам.. да шавови снова сви редом, напети, пуцају;  Сањам.. то пролеће, јесени, лето опростити неће;  Сањам.. полако у виру гасне и лојаница надахнућа;  Сањам.. а, … Настави са читањем “САЊАМ……Александра Младеновић”

   САЊАМ..

 

Сањам..

нечији загрљај ми

слова имена по кожи ниже;

 Сањам..

сетне музике звуке

и дамаре што тугом куцају;

Сањам..

умилни ветар спаса

са пучине жеља што стиже;

 Сањам..

да шавови снова

сви редом, напети, пуцају;

 Сањам..

то пролеће, јесени,

лето опростити неће;

 Сањам..

полако у виру гасне

и лојаница надахнућа;

 Сањам..

а, ти, ме, зашто, још

будиш  песмама из среће?

 Сањам..

јер лакше је срцу

не лупати у болна сванућа.

 

Hoćeš li doći Arsenije Lalatović

  Hoćeš li doći   Hoćeš li doći Ove noći… Samoća boli Ne volim je… Od kada te nema I ne živim… Nijesam ni sjenka Čovjeka od ranije… Stalo je vrijeme Onoga dana… Pominjem često Ime tvoje… U sebi Strah me reći će Ovaj je lud… I jesam… Otkada te nema Hoćeš li doći Još … Настави са читањем “Hoćeš li doći Arsenije Lalatović”

 

Hoćeš li doći

 

Hoćeš li doći
Ove noći…

Samoća boli
Ne volim je…

Od kada te nema
I ne živim…

Nijesam ni sjenka
Čovjeka od ranije…

Stalo je vrijeme
Onoga dana…

Pominjem često
Ime tvoje… U sebi

Strah me reći će
Ovaj je lud…

I jesam…
Otkada te nema

Hoćeš li doći
Još jedan put…

U ime prošlih vremena
Navrati…

Vrata su otvorena…
Uđi…

Poljubi me, i bez riječi
Produži…

Hoćeš li doći
Ove noći…

EH……..Aleksandra Mladenović

  EH….   Glasu, da su jeke tvoje znak mom spasu, eh,da su………..   Slogu, zaspala bih kraj tvojih nogu, eh,da mogu……….   Reči, barsunasta goro ječi, eh,zaleči……….   Misli, bez tebe, u grču dušu stisli, eh,kako bi svisli……   Pesmo, gde rodismo se,davno besmo, eh,da jesmo……..      

 
EH….
 
Glasu,
da su jeke tvoje znak mom spasu,
eh,da su………..
 
Slogu,
zaspala bih kraj tvojih nogu,
eh,da mogu……….
 
Reči,
barsunasta goro ječi,
eh,zaleči……….
 
Misli,
bez tebe, u grču dušu stisli,
eh,kako bi svisli……
 
Pesmo,
gde rodismo se,davno besmo,
eh,da jesmo……..
 
 
 

DUŠA OD SUZA Stana M.

Boli me više jutro bez smisla od noći bez zvezda teška ko kamen duša od suza pokisla u srcu gasi plamen jednog dolaska   Tišina me ova hrani sopstvenim mislima samo moja savest brani da budem sanjana   Do granice mi smo došli dalje je tudje dalje se ne sme mi bićemo zajedno samo u … Настави са читањем “DUŠA OD SUZA Stana M.”

Boli me više

jutro bez smisla

od noći bez zvezda

teška ko kamen

duša od suza pokisla

u srcu gasi plamen

jednog dolaska

 

Tišina me ova hrani

sopstvenim mislima

samo moja savest brani

da budem sanjana

 

Do granice mi smo došli

dalje je tudje dalje se ne sme

mi bićemo zajedno samo

u redovima ove pesme

ZA ISTIM STOLOM……Aleksandra Mladenović

ZA ISTIM STOLOM….   Još se ne zna u kojoj  birtiji beše ovog sveta, al’ istina je ,sećam ih se, za istim stolom… Dve dame,rekla bih od dobrih sijaset leta, vidno umorne behu,a napolju oblaka prolom….   Čim stupih tada za postavljen sto, čuh,u kutu, što naručen beše, za neke zvanice druge: „Dajte amo, te … Настави са читањем “ZA ISTIM STOLOM……Aleksandra Mladenović”

ZA ISTIM STOLOM….

 

Još se ne zna u kojoj  birtiji beše ovog sveta,

al’ istina je ,sećam ih se, za istim stolom…

Dve dame,rekla bih od dobrih sijaset leta,

vidno umorne behu,a napolju oblaka prolom….

 

Čim stupih tada za postavljen sto, čuh,u kutu,

što naručen beše, za neke zvanice druge:

„Dajte amo, te trpeze! Donesite i meku i ljutu,

sa dušom za predjelo, sa prelivom  tuge..“

 

„A za mene isto, al’ sa kremom od radosti!

Nek’ je slađi, dajte, one najslađe vrste!“-

Sve s pogledima prekim i silinom nežne jarosti

dok duvaše, uz drhtaje, u modre ledene prste…

 

Ne sećam se samo koja stiže ranije do stola

kad uđoh, već behu skupa, tu, u polutami….

Možda baš dama sa blatnjavim rukavom od bola

il’ gospođa draga sa plastičnom ružom u marami….

 

K’o bih mog’o znati  reči što međ’ njima behu

dok  sladiše  se do  kasno sa  predjelom sočnim…

Čekah da vidim šta ubija me u njihovom smehu

golica mi maštu i trne razum mukom bezočnim…

 

Došapnu mi, :“Uz dušu i čaše suza i krvi ispijaše“,

ona draga  muza što dade im od gozbe, te  svete…

Pogledom me krznu dama, pa mi kaplje izbijaše

otkapaše pesme niz obraze, te zaplakah k’o dete…

 

Shvatih tada, da na stolu im ležaše duša moja,

nidočija drugo, umoru, zalogaj im beše mio…

Ustadoh iz kuta, bežajući, sva od hladnog znoja,

utrnuta slikom pred očima događaja što se zbio….

 

Po pločniku otočio mi se život u razlivene boje,

ulična me staza vođaše ,ah, do lažnog bestraga…

Pogledah u čudu , pred vratima, gle,već stoje,

dve dame za isti stolom, sada, ispred moga praga…

 

Još ne zna se u kojoj  zabiti beše ovog sveta,

al’ istina, sećaću ih se, u tom kutku tamnom…

Vremešnih dama od svojih , dobrih, sijaset leta

pod ruku, niko do sreća i tuga,……sa mnom…..

Na izvoru… Arsenije Lalatović

Na izvoru… Život je rijeka… Godinama teče… Na izvoru se rađa Koritom teče… U ušću se uliva *** Jedno veče… Prene u trenu… Zatalasa… Istopi se u pjenu… *** Sjećanje… Jednom davno… Jedan je život Živio život… Na izvoru…

Na izvoru…

Život je rijeka…
Godinama teče…
Na izvoru se rađa
Koritom teče…
U ušću se uliva
***
Jedno veče…
Prene u trenu…
Zatalasa…
Istopi se u pjenu…
***
Sjećanje…
Jednom davno…
Jedan je život
Živio život…
Na izvoru…