Gle, kako mi lice crveni od srama
razapet u grehu malodušnog bića
ništavne mrve u očima Avrama
utkane duše u ljušturu slabića
I svaki mi korak kao kletva prati
besomučna mis`o biće mi prožima
da li sebe mogu još čovekom zvati
da l` u krvi mojoj još ljudskosti ima
Voozino seme Salmanovog sina
i Ozija mudrog što Jatama rodi
da l` mi umom teče njihova bistrina
il me grešna staza ništavilu vodi
Korača mi noga nedostojna puta
plahovita duša od greha se pazi
kroz trnje i šiblje ona večno luta
da na svete stope nikada ne zgazi.
autor
Jovica N. Đorđević
06.07.2024g.
(Прочитано: 165 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.292.827 пута)
Hvala Dušane. Svako dobro.