Još jedan šugav novembarski dan,
pod mračnim nebom horizont bledi;
i svaki tren je sada apsurdan,
mukom iz duše dah mi se cedi.
Iz usta čopor snažno zavija,
krvari davna duboka rana;
još ukus kafe samo mi prija,
davi ukus jeftinog duvana.
Kroz prozor gledam sablasne lutke,
blede kopije davnašnjih ljudi;
apsurdnim svetom hodaju ćutke,
za korom hleba, ko im ponudi.
Traže davno izgubljeni svitak,
još uvek templare za sve krive;
sanjaju lažni sveti boljitak,
bez pluga da oru svoje njive.
I ovog dana svojski se trudim,
iskrene reči dušu mi stisle;
sve sablasne lutke da probudim,
da svojom glavom počnu da misle.
autor
Jovica N. Đorđević
18.11.2023g.
(Прочитано: 182 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.293.966 пута)
Одлично поштовани Јовице!
Hvala poštovani prijatelju. Srdačan pozdrav.
Poŝtovanje pjesnice
Ja napisao ču to u pjesnju “Apsurdno” koja je savrsena…bez moich suviŝnih rijeci o njemu…Na visokoj razirzi iskrene čestitke
Ne posječujem često web.str.rs Ali več znam poneŝto od Tvoje poezije..
Čitam..Myślim da je super..nije lakog-po mom osječaju..
Vrlo duboka psiholoŝka,čak I metafizička stanja duże u raznim vzrocima/ razne teme/ super matafore/
Prezentirano na sjajni- poetičan način- pjesme mi ” gawore”
POZDRAV Pjesnice
POZDRAV SRBJO
25.11.23.
Srdačno se zahvaljujem poštovana Danuta. Hvala što pratite naše udruženje. Svako dobro.
Jovica N. Djordjevič
Hvala Wam..
..
Danuta 🕊🙂