——————————————–
Nisam osetila ni vetar
ni zimu
sedela sam naprsnutog oka
uz škripu (grobom utabanih) crva
bilo mi je teško što će kovčeg
(ubijenog ovom boli )
završiti u mom mozgu
grozničavoj pohabanoj humki
duboko
duboko
za krâj poimanja
Добродошли!
——————————————– Nisam osetila ni vetar ni zimu sedela sam naprsnutog oka uz škripu (grobom utabanih) crva bilo mi je teško što će kovčeg (ubijenog ovom boli ) završiti u mom mozgu grozničavoj pohabanoj humki duboko duboko za krâj poimanja
——————————————–
Nisam osetila ni vetar
ni zimu
sedela sam naprsnutog oka
uz škripu (grobom utabanih) crva
bilo mi je teško što će kovčeg
(ubijenog ovom boli )
završiti u mom mozgu
grozničavoj pohabanoj humki
duboko
duboko
za krâj poimanja
—————————————— Udahnula Predahnula Izdahnula Kiša je još uvek padala Samo je svet postao neprozian
——————————————
Udahnula
Predahnula
Izdahnula
Kiša je još uvek padala
Samo je svet postao neprozian
. Da hodaš na vrhovima prstiju Bol će ti prići odande Da navučeš masku Nema – me Suze će te zapljusnuti kroz Vidim – te Mirno spavaj Diši bez povoda Život je uglavljen u san Prihvati Ni reči više Osim one bele punospratne
.
Da hodaš na vrhovima prstiju
Bol će ti prići odande
Da navučeš masku
Nema – me
Suze će te zapljusnuti kroz
Vidim – te
Mirno spavaj
Diši bez povoda
Život je uglavljen u san
Prihvati
Ni reči više
Osim one bele punospratne
I ———————————————– krdo pod kožom je prebledelo čime da nahranim nezasita grla prijatelji ubaciju zatrovano seno sasvim dovoljno da me napusti i dobaci kopitima iscrtanoj jami sova je dugo pričala sa glistom proročica upravlja kopačima rova . ćuti povratiću rafal plačnim zvezdama II ————————————————— cvet je s prkosom gledao na travu mravi su nešto imali … Настави са читањем “Ponos u opiljcima — Marina Adamović”
I
———————————————–
krdo pod kožom je prebledelo
čime da nahranim nezasita grla
prijatelji ubaciju zatrovano seno
sasvim dovoljno
da me napusti
i dobaci kopitima iscrtanoj jami
sova je dugo pričala sa glistom
proročica upravlja kopačima rova
.
ćuti
povratiću rafal plačnim zvezdama
II
—————————————————
cvet je s prkosom gledao na travu
mravi su nešto imali na umu
vetar je sišô s njihove pameti
pokosio cvet
milovao travu
Buda je mirno štampao po kori
III
————————————————-
dobro jutro
izašla sam iz jazbine
o – laku noć
pismo je stiglo iz vrapčjeg dôla
– presvuci se i kreni u podne
ponesi nošu
stvari su hitne –
iz jednog oka mi ode pozdrav
a drugo zaspâ
bez dovoljno objašnjenja
————————————————– prebaciti reč s topole na travu pojednostaviti razgovetnost eha zavezati sebi lanac oko srži to je ravno skoku iz školjke na suvo moja su stopala previše slaba da traže oprost za hod preko srca
————————————————–
prebaciti reč s topole na travu
pojednostaviti razgovetnost eha
zavezati sebi lanac oko srži
to je ravno skoku iz školjke na suvo
moja su stopala previše slaba
da traže oprost za hod preko srca
. Gde je Gde je Ponoć doziva jutro – Nisam ja tu da raskrinkavam Ludo dvojstvo – Mesec priskače u pomoć Pokazuje gde je otperjalo Tankousto Mnogokrilo Srce Samo da ga izvuče I Kavez zameni korpom raspevanog cveća
.
Gde je Gde je
Ponoć doziva jutro
– Nisam ja tu da raskrinkavam
Ludo dvojstvo –
Mesec priskače u pomoć
Pokazuje gde je otperjalo
Tankousto
Mnogokrilo
Srce
Samo da ga izvuče
I
Kavez zameni korpom raspevanog cveća
. uspela je živa primaći se jutru ushićeno kaže ooooooo hvala ti Bože on uzvrati toplo ma nije to ništa milo pruži ruku odvede je sebi
.
uspela je
živa
primaći se jutru
ushićeno kaže
ooooooo
hvala ti Bože
on uzvrati
toplo
ma
nije to ništa
milo pruži
ruku
odvede je sebi
. Ne misli da je noć pustinja bez čula drhtaj Meseca spori ritam senki samo osluškuju tvoj hod poput hoda paprati kroz vreme
Pitagora je dušonoša oblakom do cilja. Ispaštam greh mojoj predodređen. Nema mi druge – pupčanu je vrpcu zvezda iskidala… .
Miroslav Mika Antić rođen 14. marta 1932. u Mokrinu – Kikinda — preminuo 24. juna 1986 u Novom Sadu In Memoriam – M.Antić Postoji jedan neverovatan gad koji se zove Miroslav Antić Ždere moj hleb pravi moju decu nosi moja Odela Sa mojom ženom leže u krevet na moje Rođene oči Jer zna da sam tog … Настави са читањем “Miroslav Antić , 24.06.”
Miroslav Mika Antić rođen 14. marta 1932. u Mokrinu – Kikinda
— preminuo 24. juna 1986 u Novom Sadu
In Memoriam – M.Antić
Postoji jedan neverovatan gad koji se zove
Miroslav Antić
Ždere moj hleb pravi moju decu nosi moja
Odela
Sa mojom ženom leže u krevet na moje
Rođene oči
Jer zna da sam tog trenutka sigurno negde
Daleko u Lenjingradu
I taj Antić što me je upropastio I kao
Pisca I kao čoveka
Dakle taj koji će na kraju leći u moju
Sopstvenu grobnicu
Pita me jedno jutro šta vam je boga mu
Čoveče
Izgledate mi nekako bolesni
A šta se izvinite za izraz baš njega tiče
Kako je meni
I dokle mi je
O meni se najlepše brinu oni koji me
Ostavljaju na miru
A on pere ruke mojom rakijom ima ključ od
Mog ateljea
Ljudi taj me tera da čitam knjige petlja sa
Mojim plavušama
Dere se u mojoj kući ogovara me svašta
Laže
Deca mi liče na njega a on nosi kravatu
Brije se poznaje neke ljude radi
Svako jutro se tušira pravi se da zna sve
O zenbudizmu
Prevodi knjige čini mu se da ima prijatelje
Mom sinu zamislite svinjariju mome jedinom
Sinu kupuje sladoled
Bio sam mornar bežao sam ili odem na primer
U Pariz
Pokrijem se ćebetom preko glave pustim brkove
A on me i tu pronađe u nekoj ulici Žolive
U nekom bednom hotelu
I vrati kući i rasplače me
Mati moja Melanija koja ne zna da je rodila mene
A ne njega
Više ga voli više mu veruje I on to još kako
Koristi
A on je uveravam vas on je ta upeglana stoka kojoj
Ja dižem spomenik
On je ta uvažena životinja kojoj ja pišem
Biografiju
Ovako popljuvan I sam I do krajnosti zgađen
Sto moram da mu javno pozajmim oči I dušu
I ono malo para koje sam jedva pozajmio
Kad sam ja na primer skočio sa Petrovaradinske
Tvrđave
On je uskakao u đačke čitanke
Kad me je doktor Savić lečio od alkohola
On se pravio kao da ima neke veze sa filmom
Gde god se pojavim gurao me je da ga ne obrukam
Pristajao je na kompromise cerekao se na
Prijemima
Primao je moje nagrade mešao se u moje snove
Jedan licemer
Jedan stvarni licemer
Jedan provincijalac
Jedan koji je trpeo sve ono što ja nikada neću
Trpeti
I koji sada tako fino žuri da crkne umesto mene
Da bi umesto mene
Svinja jedna
Da bi umesto mene što pre jedini živeo