**** Marina Adamović

——————————————– Nisam osetila ni vetar ni zimu sedela sam naprsnutog oka uz škripu (grobom utabanih) crva bilo mi je teško što će kovčeg (ubijenog ovom boli ) završiti u mom mozgu grozničavoj pohabanoj humki duboko duboko za krâj poimanja

——————————————–

Nisam osetila ni vetar

ni zimu

sedela sam naprsnutog oka

uz škripu (grobom utabanih) crva

bilo mi je teško što će kovčeg

(ubijenog ovom boli )

završiti u mom mozgu

grozničavoj pohabanoj humki

duboko

duboko

za krâj poimanja

Maska — Marina Adamović

. Da hodaš na vrhovima prstiju Bol će ti prići odande Da navučeš masku Nema – me Suze će te zapljusnuti kroz Vidim – te Mirno spavaj Diši bez povoda Život je uglavljen u san Prihvati Ni reči više Osim one bele punospratne

.

Da hodaš na vrhovima prstiju

Bol će ti prići odande

Da navučeš masku

Nema – me

Suze će te zapljusnuti kroz

Vidim – te

Mirno spavaj

Diši bez povoda

Život je uglavljen u san

Prihvati

Ni reči više

Osim one bele punospratne

Ponos u opiljcima — Marina Adamović

I ———————————————– krdo pod kožom je prebledelo čime da nahranim nezasita grla prijatelji ubaciju zatrovano seno sasvim dovoljno da me napusti i dobaci kopitima iscrtanoj jami sova je dugo pričala sa glistom proročica upravlja kopačima rova . ćuti povratiću rafal plačnim zvezdama II ————————————————— cvet je s prkosom gledao na travu mravi su nešto imali … Настави са читањем “Ponos u opiljcima — Marina Adamović”

I

———————————————–

krdo pod kožom je prebledelo

čime da nahranim nezasita grla

prijatelji ubaciju zatrovano seno

sasvim dovoljno

da me napusti

i dobaci kopitima iscrtanoj jami


sova je dugo pričala sa glistom

proročica upravlja kopačima rova

.

ćuti

povratiću rafal plačnim zvezdama


II

—————————————————

cvet je s prkosom gledao na travu

mravi su nešto imali na umu

vetar je sišô s njihove pameti

pokosio cvet

milovao travu

Buda je mirno štampao po kori

III

————————————————-

dobro jutro

izašla sam iz jazbine

o – laku noć

pismo je stiglo iz vrapčjeg dôla

– presvuci se i kreni u podne

ponesi nošu

stvari su hitne –

iz jednog oka mi ode pozdrav

a drugo zaspâ

bez dovoljno objašnjenja



Presuda na elokventnost — Marina Adamović

————————————————– prebaciti reč s topole na travu pojednostaviti razgovetnost eha zavezati sebi lanac oko srži to je ravno skoku iz školjke na suvo moja su  stopala previše slaba da traže oprost za hod preko srca

————————————————–

prebaciti reč s topole na travu

pojednostaviti razgovetnost eha

zavezati sebi lanac oko srži


to je ravno skoku iz školjke na suvo


moja su  stopala previše slaba

da traže oprost za hod preko srca

Vrata noći — Marina Adamović

. Gde je  Gde je Ponoć doziva jutro – Nisam ja tu da raskrinkavam Ludo dvojstvo – Mesec priskače u pomoć Pokazuje gde je otperjalo Tankousto Mnogokrilo Srce Samo da ga izvuče I Kavez zameni korpom raspevanog cveća

.

Gde je  Gde je

Ponoć doziva jutro

– Nisam ja tu da raskrinkavam

Ludo dvojstvo –

Mesec priskače u pomoć

Pokazuje gde je otperjalo

Tankousto

Mnogokrilo

Srce

Samo da ga izvuče

I

Kavez zameni korpom raspevanog cveća

Miroslav Antić , 24.06.

Miroslav Mika Antić rođen 14. marta 1932. u Mokrinu – Kikinda — preminuo 24. juna 1986 u Novom Sadu In Memoriam – M.Antić Postoji jedan neverovatan gad koji se zove Miroslav Antić Ždere moj hleb pravi moju decu nosi moja Odela Sa mojom ženom leže u krevet na moje Rođene oči Jer zna da sam tog … Настави са читањем “Miroslav Antić , 24.06.”

Miroslav Mika Antić rođen 14. marta 1932. u Mokrinu – Kikinda

— preminuo 24. juna 1986 u Novom Sadu

In Memoriam – M.Antić

Postoji jedan neverovatan gad koji se zove
Miroslav Antić
Ždere moj hleb pravi moju decu nosi moja
Odela
Sa mojom ženom leže u krevet na moje
Rođene oči
Jer zna da sam tog trenutka sigurno negde
Daleko u Lenjingradu

I taj Antić što me je upropastio I kao
Pisca I kao čoveka
Dakle taj koji će na kraju leći u moju
Sopstvenu grobnicu
Pita me jedno jutro šta vam je boga mu
Čoveče
Izgledate mi nekako bolesni
A šta se izvinite za izraz baš njega tiče
Kako je meni
I dokle mi je

O meni se najlepše brinu oni koji me
Ostavljaju na miru
A on pere ruke mojom rakijom ima ključ od
Mog ateljea

Ljudi taj me tera da čitam knjige petlja sa
Mojim plavušama
Dere se u mojoj kući ogovara me svašta
Laže
Deca mi liče na njega a on nosi kravatu
Brije se poznaje neke ljude radi
Svako jutro se tušira pravi se da zna sve
O zenbudizmu
Prevodi knjige čini mu se da ima prijatelje
Mom sinu zamislite svinjariju mome jedinom
Sinu kupuje sladoled

Bio sam mornar bežao sam ili odem na primer
U Pariz
Pokrijem se ćebetom preko glave pustim brkove
A on me i tu pronađe u nekoj ulici Žolive
U nekom bednom hotelu
I vrati kući i rasplače me

Mati moja Melanija koja ne zna da je rodila mene
A ne njega
Više ga voli više mu veruje I on to još kako
Koristi
A on je uveravam vas on je ta upeglana stoka kojoj
Ja dižem spomenik

On je ta uvažena životinja kojoj ja pišem
Biografiju
Ovako popljuvan I sam I do krajnosti zgađen
Sto moram da mu javno pozajmim oči I dušu
I ono malo para koje sam jedva pozajmio

Kad sam ja na primer skočio sa Petrovaradinske
Tvrđave
On je uskakao u đačke čitanke
Kad me je doktor Savić lečio od alkohola
On se pravio kao da ima neke veze sa filmom

Gde god se pojavim gurao me je da ga ne obrukam
Pristajao je na kompromise cerekao se na
Prijemima
Primao je moje nagrade mešao se u moje snove
Jedan licemer

Jedan stvarni licemer
Jedan provincijalac
Jedan koji je trpeo sve ono što ja nikada neću
Trpeti
I koji sada tako fino žuri da crkne umesto mene
Da bi umesto mene
Svinja jedna
Da bi umesto mene što pre jedini živeo