Zakuni se…
Nije me briga
za lažne osmehe
isprošene
tvojim usnama zmijskim;
ni što svaku moju reč
u pesmu utkivaš
čas ljubavnu, čas ukletu…
Nije me briga
za tvoje sitno, svetlucavo, oko
iz kojeg seva mač
sa dve oštrice;
ni ko si ;
ni zašto ispod jastuka
čuvaš pesme
mastilom gneva
ispisane.
Sanjaš li ponekad,
umesto ćupa mudrosti,
košnicu sreće?
Zakuni, se sreće ti,
da više neću biti
inspiracija,
nostalgija,
tuga i sreća,
tvoj
vulkan razmišljanja …
(C) Lepa Simić









