ZNAM ČIJA SAM
Ničija sam
u svetu nepripadnosti…
U svetu crnila i sivila…
U svetu gde nema
milosrđa i samilosti
već vladavina nečistih sila
i gde se jeza
i mržnja neljudska
pod nebom k’o katran slila.
Ničija sam…
u svetu prevara i laži,
gde se ne priznaje
božansko i ljudsko…
Gde se izgovor lako nalazi
i gde se na izgovoreno ne pazi…
Gde se za kamen
što će se na nekog baciti
prodaje duša…
…Duša koja je čarobni čvor
što ga na svetu ima svaki stvor
a koji samo čovek
može zauvek da izgubi
ako se zanese
u svome ništavilu
i nauči da samo sebe ljubi.
Svačija sam…
Tamo gde nema granica
između biljaka, zveri i ljudi…
Gde sve što gleda, raste i diše,
sve što glas pušta ili miriše
može toplinu da ti pruži;
Da te vrati u prvu kolevku,
veže u rukoveti i da te drži…
drži… drži…
Svačija sam…
Tamo gde svi ličimo jedni na druge…
Gde se molimo sagnuti do zemlje
i podnosimo hrabro svoje tuge.
Gde se kroz smrt prolazilo do slobode
i gde se bitke večne vode
za ljubav,
čast i pravdu…
Gde je juče bilo na ponos,
danas za radost
a sutra za nadu.
Ljiljana Tamburić
Једно мишљење на ZNAM ČIJA SAM – Ljiljana Tamburić