Tamo gde živalj za dah se bori,
gde šapat tiho umire, trune;
još sveti kamen tužno mrmori,
bezdušnog zlotvora kletvom kune.
Tamo gde stradalne teku rane,
gde ikone svete prah prekriva;
tamo gde zora nikad ne svane,
gde dušman nejač krvlju umiva.
Zašto nam Bože svetinje ruše,
zašto pred Tobom nismo svi čisti;
zar nisi svima utkao duše,
zar nisu ljudi pred Tobom isti.
Zagrmi Bože da ljudi znadu,
nek milosni šapat svetom odzvanja;
svakom čoveku probudi nadu,
da li se krsti ili se klanja.
autor
Jovica N. Đorđević
(Прочитано: 117 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.294.655 пута)
Hvala poštovani Dušane. Srdačan pozdrav.