Tvoj glas je srce u daljinama
ja noćas ne mogu iz Korzike
vjetar nadima žaluzine
plave bijele lagane
Moji podočnjaci su
plodovi sna
Pročitaj u njima
snjegove u gorama
topot noći u daljinama
Možda negdje tamo svijetli
grumenje zlata ali
ne mogu iz Korzike –
u meni su zatvorena
sva vrata dalekih
noćnih vlakova
kao neubrani tvoji plodovi
kao neubrani noćni stihovi
kao neubrane iluzije nadohvat
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
