u kutu sobe zimski isplivao cvijet, miriše na tišinu, u njoj moja sestra budna sanja, ni tužna ni sretna.
negdje na nekim starim slikama zaspali lovci na jelene. u njihovoj daljini utihlo je pucketanje vatre.
kad god potone mjesec nešto mi nedostaje, sve dalje sam od jedne bezimene usamljene ptice. onda čekam onu koja sama kroz pahulje lebdi i crta hladno sunce na mojim obrazima.
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
