Rekao je:”Ne talasaj.Ti svojim srcem vezuješ ruke
A njihova nikad nećeš otopiti.
Istina vređa
Prste savijene iza leđa.
Skidaće zvezde, a nebo će ti oteti.
Potopi krikove u podmornice
Jer duša po svome kliče
Na račun udobnosti
Osenči lice pred svima i naoružaj svoje slabosti
Pokrij to sunce u nedrima livrejom
Malo nas hrli za idejom
Većina samo pored nje promiče.”
Masa bi dušu amputirala
Da njome plati zlatne kaveze
Ugojenima od sujete i lažnog morala
Sve dok dopunjuju hleb na njene trpeze
A ti to nazivaš ratnicima?
Mehanizme koji dišu po pravilima?
Skupiću armiju baraba sa margina
Što iskaču iz padobrana
Pravo u grotlo vulkana
Izlaze iz jazbina i spavaju po klupama
U pomrčini
Omaž za njihove ruke grube
Što čuvaju straže onima koji se ljube
Na mesečini
Sirovim snagama napravi
Most preko aveti
Koja se meškolji preko pravde prapretka
Došlo mi je da te volim
I posle poslednje ljubavi
I ako ratujemo na suprotnim stranama
Nisi ni ti bolji
Samo ti lepše stoje
Maskirne boje
Novog poretka