Ja nikad ne stojim ovdje tek ko tanka nit što tka

u procjepu srca mreže i svako slovo u zlato

ja hoću još zvuka i ptica daljina sopstvenih zov

granice stiha da sročim što beskraj samo ih zna

ja sam zašto prirode moje što nad svakim zato bdi

ja sam gdje puteva mojih što nad svakim tamo se budi

ja sam stajanje ovdje sred srca što mrežom me sopstvenom mni

cvjetova otvoren pupolj sopstvena školjka na dlanu

uho što čuje vrh planina i neposluh morskoga dna

kad gradovi trnu mi svjetla blagoslov novome danu

da biće sam tajna svijeta što svijetu smisao da