BRODOLOMCI
Ko si ti moja nevoljo,
sto mucim zbog tebe muke?
Odakle si, ko te je poslao?
Ima li smisla da pitam?
Sve u zivotu je tajna….
Ako je doznas sam,
znas sta je istina prava,
i ko je za tebe bitan!
A, ko je to!?
Mozda neznanci,
mozda zvuci ko praporci,
sto nocima ludo zvone…
Mozda tamburasi i kraj,
jer toga si svestan i znaj,
da i brodolomci vole!
Ko si ti moja nesreco,
sto iz neznanja te srecom zovem?!
Odakle si, gde si ponikla?
I da li treba da znam
da si ti jedan san,
i to samo noci ove!
Znas da je istina prava,
da zlo nikada ne spava!
A, kako to?!
Mozda ledeni bregovi,
smetovi i snegovi,
vetrovi sto polja vole!
Mozda tamburasi i kraj,
jer toga si svestan i znaj,
da i brodolomci vole!
Ko si ti moja brigo,
moja neproticana knjigo, sto bolis?!
Odakle si, znas li da volis?
I da li sebe da krivim,
zbog jake zelje da zivim?
Sto nocima pevam do zore,
i pricam stihove nove,
totalnom neznancima….
Makar me smatrali ludom,
sve smatracu nebeskim cudom!
A, znam zasto ja…..
© Miladinovic Sandra