MOJE MISLI PUTUJU
Sjedim,
zadubljen u misli…
oči zatvorene..
teški se kapci
na njih navalili..
kao od olova da su.
Bole…
bole oči..
bole misli..
boli duša.
U očima…vatra,,,
gori…
sve je u plamenu,…
zahvaćno.
PUTUJU MISLI….
tamo preko Atlantika…
tebi u zagrljaj,…
pod okrilje tvoje duše…
da se smire i umire….
da ti svu vrelinu predaju.
Vrelinu ljubavi….
za tebe…
što osjećam.
Da ti pokažu…
koliko još u sebi imam,,,
te ljubavi,
ljubavi prema tebi.
Milsli lete….
teške od ljubavi..
koja je ogromna..
gigantska…
jedva ju misli nose..
jer misli su moje nježne…
lepršave….
razigrane…
vedre..
kad na tebe pomislim.
I neznam..
hoće li isdržati teret ljubavi..
da ti ga prenesu
i vjerno dočaraju..
kad tamo strignu…
kod tebe…
u ookrilje tvoje duše.
Primi ih….i…
umiri..
nek se kod tebe
lijepo osjećaju…
Molim te…
molim….
jer te….
neograničeno volim.