Дан: 2. јун 2012.

 

 

Tajno tamna sunčano bilo

Do tkanja tvoga nesvita i zore

Sa zova do mira dola i gore

Pozovi me sebi nemušta silo

 

Sasni me suncem usnom i snom

Ne gasni zorom nemuštim zborom

Sasni me igrom i novim zovom

U bujici vrtlogu bezdanom

 

Sutra mi strasti raspni na dah

Nek dišem između pepela i bola

I nikad riječi ne tvori u prah

Da ne umre jezik gore i dola

 

Tajno tamna sunčano bilo

Do tkanja tvoga nesvita i zore

Sa zova do mira dola i gore

Pozovi me sebi nemušta silo

 

1997.

 

©Miroslava Odalović

 

Hodi tmina čari tmurne

Daha presječenog

Tu je jutrom zora gurne

Od sna nerečenog

 

Hodi podne nebu sunca

Noći gaze svijetom

Sve pepelno sebe bunca

Sebe zove prvim letom

 

Hodi čovjek šume guste

Zgazile ga vode

Gdje ga tope suze puste

Tu ga tuge hode

 

Hodi ptica sinja mora

Hodi nebo oblak tmast

Hodi tmasto do izvora

Da utopi hoda vlast

 

©Miroslava Odalović

 

Za dahom ko za svjetlom

Leptir krilom gonjen

S ivice kraja odgurnut sklonjen

Spržen u svijećama

Sumor stazi put

Prosjaku i vrećama

Sašiven nebu skut

 

Nije znao ruke ni dodire

Nije znao riječi ni boju krune

Za ljepotu ginuv zemljano ponire

Grobom i stihom da opet ne trune

 

Kao on što bio je

Ljubav je on

Beskraju mogućeg sazidan tron

 

Kao on što bio je

Ljubav je on

Beskraju mogućeg sazidan tron