SRETNA TI NOVA
2008!
Januar prvi,
snijeg pada da
pokrije pijanstvo
decembarsko
i radost novog, prvog dana
u nizu od tristošezdeset i šest,
uljepša.
Godina je Nova,
prestupna,
dvijehiljadeosma.
Ošamućeni decembar
se sinoć u rijeci utapao,
dok pahulje bijele su njegovu agoniju
prikrivale
i lagano ga
u žuboravo bistru rijeku
spuštale.
Ti jutros poslije noći prepune
vina i tuge ,
sa bolom u glavi i srcu
si ustao.
Sinoć si ju sa drugim vidio,
i on joj godinu Novu čestitao,
a ti željan usana njenih ostao,
zaželio si u rijeci
umjesto decembra
pijano umornog da si se našao.
Jutros,
dok se januar
prvi put u rijeci umivao,
ti si kraj nje šetao,
ne bi li tugu svoju odagnao,
jedva si u oku suzu suzdržavao.
Znam da bi rado
zaplakao,
kao i ja,
i zato si se za ovim stolom našao,
ponovu u vinu
svoju bolnu istinu sakrivao,
tugu utapao,
i našao nekoga,
kome bi priču tužnu svoju
ispričao.
Dugo smo sjedili i pričali,
vino kao krv crveno,
i kao bol hladno žedno ispijali,
i na kraju si mi rekao:
“Čak ni Sretna godina Nova
nisam joj rekao,
a tako sam dugo i strpljivo
to sanjao i čekao.”