Ti samozvana majko svih civilizacija i kultura
Djevojko plavih očiju što boju neba ne pamtiš
Ljuljaš li još kontinente u svojoj kolijevci
Sa pipcima od Afrike do Azije od Australije do Amerike
Obuvaš li jutrom još uvijek svoje čizme
Svoje nacizme komunizme
Svoja demokratska simulakra civilizme
Svoja nacio-filstva otvoreno društvo svojih ponora
Još jednom da zgaziš svijet
I pljuneš u lice Atlasa
Uredno složena u poharani haiku
U slogu tanke razjapljena pećina
Platonovog nespokojstva
Ti odrađena na botoks zabavi
Niz njive siulakruma što ih po licu brazdaš
Ti masnoćom izgorena
Što masnoću sopstvene pohlepe
Bacaš u rijeku zaborava a ona je neće
Ti samljevena u dnu vrijednosti
Kao GM meso zalijepljeno za kosti gladnog djeteta
Šta te grafitom posmatra na zidu srama?
©Miroslava Odalovic