Đulom okupane tvoje nežne ruke
miluju me nežno dok se zora budi
kano milost sveta, ko u pesmi zvuke
srce srećno kuca zna da tebe ljubi
U dahu ti trepti tiha nežna snaga
što mi leči rane,bol iz srca briše
u pogledu tvome gore svetla draga
kao zvezda sjajna što se nebom njiše
Bez tebe mi dani beživotno stoje
al’ sa tobom svaki tren je nova snaga
u osmehu tvome radosti se roje
I svaka je zora meni s tobom draga.
U duši bi mojoj procvetala ruža
Eh da vidim dragu kako ruke pruža.
autor
Jovica N. Ðorđeviċ
23.07.2025g.
(Прочитано: 61 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.292.794 пута)
Jovice, Desetka!
Hvala poštovani Ljubo. Svako dobro.