Stojanu Iliću, maratoncu koji je u 70-oj godini istrčao maraton na Antarktiku
i svima koji ne poznaju prepreke koje život stvara.
TRČI, TRČI STOJANE
Hodom laganim si hodio,
U svet za hlebom si krenuo,
Medju tudjine gnezdo svio,
Znojem sigurnost sagradio.
Dodje vreme mira, spokoja.
Al’ tada, bez ikakvih muka,
Pod stare dane iz ponosa,
Proključa srpska krv u tebi.
Napeše se mišice nogu
Ko’ tetive staroga luka.
Polete strela i cilj dade,
Kilometra četrdeset dva.
Iskušenje za te’ veliko,
Zašto tako daleko pade?
Od Arktika do Antarktika
I preko kontinenata svih,
Trku za trkom telo niže.
Kilometri po svetu lete,
Godine u trenu prolaze
Umor u kosti tvoje stiže.
Odmori. U Srbiju dodji,
udahni ljubav rodne grude,
osveži krv venama svojim
u odlučne pohode podji.
U srcu i nogama svojim
ponesi grumen zemlje ove,
da svet vidi šta Srbin može
i da sazna da ti se ljubav,
rodna zemlja, Srbijom zove.
Kad sneg pada i kiša lije,
Kad sunce poslednji dah cedi,
trči, trči Stojane, trči
za ponos i slavu Srbije.
Svuda pođi svojoj zemlji dođi…odlično…samo tako nastavite.