(NE)ZADOVOLJSTVO SPOZNAJNOG

prepoznali smo se
iako smo izgledali posve drukčije
od naših prvih snova

odjevena u čežnju
nešto me pitala iz jednog
od sedam okamenjenih ogledala
ali svaku su njenu riječ bezprijekorno gutali
neki modri vali
udarajući o stijenje
kao stoljećima vježbana koreografija
čiji je eho stizao
sa svih strana: 
hoćeš li me čekati?

umjesto odgovora prolazio sam
kroz bivše živote
dio po dio otkidao od vječnosti
odljepljujući godine sa lica i pitao:
hoćeš li biti samo
dio po dio nestajanja
ali zauvijek ostati
u istoj onoj haljini
izvezenoj krinovima 
što prvi put su
na tvojim obrazima
plamtjeli rumenilom

prepoznali smo se
na nepoznatom peronu
s kojeg su tekle
povorke ljudi
i bez riječi se razdvajali
u neubranim
zrcalnim zorama

Аутор: Mirko Popović

Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost. Види све чланке од Mirko Popović