Posleponoćni mir – Miro Beribaka

Posleponoćni mir

.

Noć je donijela mir!

Tek povremeno začujem

bat bojažljivih koraka

mojih misli,

dok tumaraju kroz prošlost

tražeći spas,

nadu da će svanuti,

tražeći iskru,

kojom će planuti…

ugarak!

.

I …, dok moje boli

i moja snaga borbu vode,

prsa u prsa, borbu do krvi,

ravnodušnost me plavi,

ostajem po strani

i nije me briga

koje će nadjačati,

hoće li svanuti ili ne,

hoće li jutro zajutriti

ili pobjeći od mene,

negdje daleko

gdje pogled ne zalazi

i sakriti od mene

praskozorje nadno,

od mene koji se praskozorju,

niti nadam, nit’ ne nadam…!

.

I opet bat,

sve glasniji i glasniji…

To moji porazi

i davni osmjesi,

zajedno, ruku pod ruku,

vraćaju se iz niotkuda,

i govore,

-Odspavaj malo, jutro samo što nije-!

.

Miro Beribaka