Slobodan Zoran Obradović -Rasteš kao da te za uši vuku

Slušaš da…

Slušaš da
Trava raste
Odlaze nekud i vraćaju se laste
Zemlja se oko sunca kreće
Za med pčelin potrebno je cvijeće

Pa da je atom u osnovi svega
Planina je veća mnogo od brijega
Za okean jezero je samo tačka
Drugovi nisu pas i mačka

Do oblaka samo – ptice lete
Sve to ti novo jer si dijete
Učiš i učiš
i još toga ima
I vidiš kako znanje se prima
Ko sjeme biljke kad posije čovjek
A ona raste – izgleda dovijek

Ali nešto ne učiš – jednostavno znaš
Srce maleno kome da daš
Pred kim ništa ne želiš da kriješ
Oči dok sjaje i sretan se smiješ
Riječi zvuče ljepše no bajka
Kada ti nježno šapuće
MAJKA