Danas ćemo se zajedno smijati
licem zemaljskim
prije nego te pregaze zadnji
otkosi jesenji
prije nego zaplaču kiše u tvojim očima
Stići ću ti u jedan od srebrenih snova jer znam
da se još u duga ljetna popodneva
predaješ onim trenucima dok zrake sunca
puze pustim zidom i padaju na lice
staroga tavana s onog djelića neba
pod kojim je mirisalo djetinjstvo
Zagrlit ću te prije nego zatvoriš oči
i pustiš vjetrovima da ti zvižde kroz stalagmite
sastružu mahovinu i prašinu
i ogole kosti tvojih grudi
Ako me ne sačeka ljeto stići ću sa zapada
ogrnut ću te toplim zavičajnim vjetrom
pa ćemo se zajedno ušuškati
ispod tvoga istočnog prozora
s kojeg smo šuteći gledali noćno nebo
velika i mala kola a u granama bajama
dukat mjesečev s kojim si
prije mene tonula u san
Doći ću ti prije nego zime zaigraju kolo
kroz tvoje napuštene dveri i vjetrovi
zazvižde kroz pukotine i samoću
praznih ljuljački i izbrišu crteže začete
u bajkama tinejdžerskih godina
Prije nego zaspu mi ruke
iznad i ispod pjesme
Zajedno ćemo i bespomoćno slušati
glas smrti urezane u lice zemaljsko
i korake života ispraćati
s neizgubivim osmijehom
stvoriteljeve ljubavi
