Čekaću te tamo gde voda mrmori
gde se sjajni mesec bistroj vodi smeje
tamo gde se reka još raduje zori
da joj vrelo sunce hladne skute zgreje
I nikome za te ja ne mogu reći
ponudih ti srce tu da gnezdo sviješ
uplaših se da ćeš ko reka poteći
da se podno stene ti od mene skriješ
Kada hladni vetri sa severa dunu
i srebrnim injem orose svu reku
u srcu ću sviti snove da ne trunu
da u duši kano sveta milost teku
I dok večni sanak bolnu dušu mori
dok poslednji zračak svelo lice greje
poći će mi duša gde reka mrmori
gde se sjajni mesec bistroj vodi smeje.
autor
Jovica N. Đorđević
21.12.2024g.
(Прочитано: 210 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.292.928 пута)
Браво Јовице?
Дивна песма у којој су испоштована сва правила римоване песме. (Ритмика, мелодика, цезуре…)
Hvala poštovani Dušane. Sve pohvale i Vašem pisanju. Svako dobro.
Pesme Jovice Đorđevića čitamo sa radošću, u zanosu , i jesu pesme koje se čitaju, koje se pevaju, za prepevavanje. Nema šta, hvala pesniče!
Hvala na lepim recima. Svako dobro.
Браво Јовице!
Поздрав…
Hvala poštovani Ljubo. Srdačan pozdrav.