Borislava DVORANAC
U Z A L U D
Suze nižem
nad tvojim bolom
razara me tvoja nada
odveć dugo
paćenice moja mila
što ne prhnu
i ne polete
zbog lomnoga krila
a izdade te
i svako dete
pa sad bolu
tražim leka
taj okean da presuši
tvoja rana da prizdravi
al’ sam nema
i ne mogu
da urliknem
nego kopam
i uzalud
sebi stvaram
žive rane
paćenice
moja mila
__________________________
Iz moje knjige ,,Pastuv i srna” (2012.)
– ciklus ,,Sizifova majka”