mislilac u mojoj glavi
raspršuje tvoje riječi
u moje cvjetove i pri tom
smiješe se zagonetno oči
moje barbike
vidi: porasla sam i rastem
pod nogama mi raste stijena
stas i daljine mi rastu
ne pitaj me ne gasi galop konjā
s lastavicama ih
u okvire skupljam
čarobni štapić u svom maniru
kaže: porasla si a ja znam da
putujem u nepoznato
i da bit ću sretna
u krilima vjetra uklopljena
i istodobno rasuta u zagrljaju
zelenih polja
ne vidim rubove vremena
i ne govorim tati: vidi
porasla sam
smiješak mu se izlije na moje
mostove i prošapuće: to ti se samo
proljeće u ogledalu ljulja i putuje
onda brzo skupljam svoje krpice
rasute po podu i barbiki
spuštam kapke neka zaspe
a ja ću sanjati vinograde
i tatu u zavjetrini
kako sluti rodnu jesen
njegovu nadu prikucam za svoj
kvadratić plavetnila i znam da
zauvijek ću biti sretna
mislilac u mojoj glavi
fokusira sliku nagog neba
i ona me omamljuje mladim lišćem
pod kojim čekam obraze
i dodire bijelih breza
