Gdje je huk, nečitkost i kaos New Yorka –
u nama, ili u mega-gradu u koji
prvi put stižem. On, ili ja, ili samo on
prezentira pobjede nad prirodom, svoje
panoramske nepreglede.
Uvijek očekuj gradaciju iznenađenja,
kaže mi suputnik s desne strane meridijana.
Blago se njegovoj primjedbi nasmiješim
i misao mu srcu prinesem iako on postoji
samo onda kad došljak naprosto ne može
u datom trenu skrenuti pogled
sa gradskih gabarita.
Možda je već odlutali vodič dodao
da sve što Jest teži ravnoteži
(koju ne uspoređujem sa sjećanjem
na svitanja nad pustim brijezima i ognjištem
s kojim je Pater noster pjevao
sjećajući se pjesama pradjedovskih
i pod kojim je ostavio nedopjevanu pjesmu).
Ostavljam znatiželjnima fascinantne
metropolitanske slike, a ja pod ruku
sa zaglušujućom pratnjom i
zasljepljujućom iluminacijom
pokušavam ući u ljubav i ritam
njegova srca, poeziju i metafiziku
njegove duše.
