NOĆ KAO STVORENA ZA…
Dlanom milujem oblake
s vrha planine.
Noć je stvorena
za
paranje iluzija.
Kreštavi lešinari
oštre svoje kandže
merkajući novi plen.
Put je zatrpan
odbačenom kožom
zmija siktavica…
Nevine žrtve,
kontraindikacija
lečenja poljuljane sujete,
opijaju svoje rane.
Radja se još jedan boem.
Gledam u oči,
svog bivšeg,
druga.
Tanka je Vaša priča,
Gospodine,
otuzan dramski zaplet,
kraj je tako očekivana
neminovnost.
I ja Vas,
noćas,
žalim…
Oprostite
što sam Vas spoznala
golog
u paperju prevara.
Moje mačje oči
prodiru korz maglu.
Dar
ili kazna Božja?
Gadimi se ljigvost
u vašim očima,
ti
ofucani stihovi
na koje,
valjda,
još uvek padaju
nedozrele devojčice
srednjih godina…
Kazeš mi
da sam bezobrazno drska,
kažes mi da ljubomora iz mene govori,
Kažeš mi da sam kukavica,
kažeš mi…
A ne shvatas
Ja sam tvoj poraz.
Moja te senka muči
dok nestajes u magli
sopstvenih iluzija.
Oči nam se razilaze,
prijatelju,
dok gledam
kako tones
u vrtlog duvanskog dima
noseći pijani miris laži,
koji ti se lagano
zateže oko vrata.
Ja dlanom
i dalje milujem oblake
u noći
kao stvorenoj
za razotkrivanje iluzija.
Gospodine…
(C) Svetlana Biorac-Matić
FENOMENALNO!!!
Bravo Svetlana. Divna Pesma. Pozdrav Ljuba.
wou, SUPER!
Bas mi je godilo citanje. I taj stil. Nesto malo drugacije…
Poljubac od tvoje juznjacke buckice:))
AAA pesma je predobra,
kako se pronalazim u tvojim pesmama…. svaka cast…
pozdrav
Mozda ponovim receno, ali pesma je mnogo dobra…
Pozdrav, Milisav
@Sanjalica
hvala
@ljuba
Hvala Ljubo na lepim rečima
@LepaS
Drago mi je da ti se dopalo i ovo nesto malo drugacije:)))
Veliko cmok za tebe
@Snezana Ckojic
Hvala ti Sneška
@MilisavDjuric
Neka je i ponovo rečeno, prija:)))
Pozdrav