Američki san – Vesna Dimitrijević

Погледајте и остале садржајеНОСТАЛГИЈА Добродошли (Прочитано: 40 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 692.100 пута)

No votes yet.
Please wait…

1816885208a4334101181b385207047l1.jpg

(Прочитано: 40 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 692.100 пута)

10 мишљења на „Američki san – Vesna Dimitrijević“

  1. No votes yet.
    Please wait...

    Auu Dugice kako su jaki tvoji stihovi..ostala sam bez daha..Pozdrav

  2. No votes yet.
    Please wait...

    Pozdrav Slatjko:)
    …nikada necu uspeti da napisem nesto bas bas jako…

  3. No votes yet.
    Please wait...

    Pozdrav,svidja mi se kako pises i hteo bi da stavim tvoje pesme i price na svoj sajt belgradepoetscafe.com,pa ako nemas nista protiv pusti mail

  4. No votes yet.
    Please wait...

    Retko kad dođem na Blog,a možda ni ti nećeš navraćati…
    Pa…ništa. Eto,ako ti se nešto baš dopalo -možeš postaviti na svoj sajt.
    Ako odeš do Arhive-naći ćeš dosta lepih pesama.Ne govorim o svojim, nego uopšte o ovom sajtu.Pretpostavljam da ćeš ‘iskopati’ dosta toga – za svoju dušu.
    A mogao bi i da se učlaniš pa da se međusobno čitamo.Šta misliš?
    (Mislim da nikad neću dobiti odgovor…)

  5. No votes yet.
    Please wait...

    Imaj malo vise vere :).Ok ,postavicu pesme koje su mi se svidele danas u toku dana,mozes ih naci pod linkom ostali,i stavicu ih sa slikama jel mi se svidja kako si ih ukomponovala(zajedno ostavljaju mocan utisak,podetila su me na film Proposition).Sto se tice mog uclanjenja ovde,mislim da ja ne pisem klasicnu poeziju,mozda se samo par pesama mogu nazvati pesmama u tradicionalnom smislu,sve ostalo je neka moja slobodna forma,tako da se ne uklapam ovde(a i ne svidja mi se sto se mora objavljivati pod imenima.)
    To je to.Pozdrav.Pisi ako ti nesto zanimljivo padne na pamet.

  6. No votes yet.
    Please wait...

    A šta to nije u redu s tvojim imenom?
    Ili se stidiš(ne znam čega)? :))
    Aha! VolEš da si ikognito!
    A što?
    (ŽENE!!)
    Kao što vidiš ništa interesantno mi nije palo na pamet,osim ovog nagađanja. E,sad me kopka i kopkaće me pravi odgovori-a jedino ih ti znaš :)
    Kad smo kod uklapanja-ja se ne uklapam ni sama sa sobom,a kako ću sa ostalim svetom…Nego to mu dođe to…Ja napišem -neko hvali,neko kudi.Nekad preživim,nekad ne :) ali još sam živa

  7. No votes yet.
    Please wait...

    Poz,sto se tice objavljivanja pod pravim imenom,jednostavno sam poceo da pisem pod pseudonimom,tako mi se cinilo boljim,a i u sebi sadrzi neku malu dozu misterije,mislim nisam jedini,postoji gomila likova koji pisu pod pseudonimom(mislim da je i Nusic tako pisao,mada on mozda i zbog toga da izbegne zatvor).A i ime Maksimilijan mi je uvek bilo gotivno.Eto,to je to,nista specijalno…

  8. No votes yet.
    Please wait...

    tražeći početničkim spoticanjem jedno po jedno,
    vas koji ste me ovdje primjetili, nađoh evo i Vas
    koja ste me prva i. iskreno, najviše i obradovala
    i iznenadila sa izborom stiha dana iz pjesme Baklja.

    sad ste me još jednom iznenadili…šesnaest izbjegličkih godina sanjam svoj američki san…

    dali ste mi ponovo misliti. da li da se držim, nejunačkom vremenu uprkos, one – sjedi gdje si
    jer ni za gdje si nisi- ili da po treći put pokušam, doduše u australiji koja se bar sad izvinila svojim aboriđinima, i sa ovim stihom iz moje molbe za useljanje:

    “Pa ako Bog da da bude treća sreća
    i ako nam odobrite useljenje
    mi vam obećavamo vječnu zahvalnost,
    zahvalnost spašenih, rad i poštenje.”

    nakon kojih smo iznimno dobili formulare
    za useljenje po humanitarnom programu,za
    koji su mi ranije vise puta rekli da je
    obustavljen.

    razmisljajuci tako o ovoj Vasoj poucnoj pjesmi,
    sjetio sam se Hristovih rijeci iz Svetog
    pisma “ne zivi covjek samo od hljeba, vec
    i od svake rijeci koja iz usta izlazi”
    hvala i pozdrav od lune.

  9. No votes yet.
    Please wait...

    Pravilo 1- nema persiranja :)

    Američki san sam napisala neposredno pre odvajanja Kosova.
    Znači bila sam ispirisana političkom situacijom.
    Njihova istorija je krvava,to svi znamo…pa sam ‘udarila’ tamo gde je led najtanji tj. od otkrića ,dolaska probisveta,Dočeka sa ćurkama i konačno-ubijanja domorodaca.
    Udaram i tamo gde ne treba pominjući Bogove.
    ‘Naši’ ‘vaši’?- Jedan je.
    Pozivam Manitua,ljutim ga…znam da ga ljutim, iako kroz celu pesmu zastupam Njegov narod koji je pobijen od ruke bledolikih-zverski(neljudski) i nepravedno.
    Meni je žao što u to vreme nije bilo avijacije…možda neki NATO(?) koji se ne bi zvao Nato nego nekako drugačije pa da zaustavi to krvoproliće bombama–kad već probisveti nisu imali dovoljno ljudskosti i svesti da se sami trgnu i prekinu masakriranje.
    (Kao da je u meni ostao Stari Zavet i ‘oko za oko,zub za zub’ ?…I pored toga što sam imala utisak da je u njemu-Bože mi oprosti-Bog okrutan…)
    Rugam se i prokletstvima—da bi se ona razljutila i pokazala se .To jest-da ovu Ameriku{ ljude u Americi (mada nisam ni ja ni ostali koji ovde žive krivi za nešto što se desilo pre 200 god…ALI nisu ni Indijanci bili krivi zbog toga što su živi i nastanjeni na A. tlu)} konačno stigne zaslužena kazna za sve ono što je urađeno i za sve ono što se radi.
    Na kraju-baš baš vređam Manitua…ljagam bacajući sumnju da se udružio sa Đavolom.Zašto? Zato što se ništa ne dešava.Amerika i dalje kolo vodi
    svuda gura nos,bilioni dolara se troše na ratovanja širom sveta-ekonomija slabi…oseća se sve više ono:NEMA.
    Moja lična predviđanja su ova
    ‘Ne bih volela da budem ovde kad dođe kriza kao što je naša.’
    Kako se situacija odvija i ako se nastavi s tim tempom biće to-čak relativno brzo.Nemoj mi reći da sam pesimista kao što mi je govorio bivši muž.
    Dve godine nakon dolaska u SAD ja sam počela da brbljam o tome šta će se dešavati,a on meni -sve vidim crno,nemam pojma,grešim,nerviram ga…
    da bi mi pre godinu dana rekao sasvim suprotnu stvar -a kako si znala?sve je onako kako si rekla,u pravu si,izvini.Ovaj put nije bio podrugljiv i nije me cinično nazvao Baba Vanga.

    E,sad…

    Lune, imam osećaj kao da od mene očekuješ neki spas…neku reč za koju ćeš se uhvatiti,spakovati kofere i doći u Obećanu zemlju zajedno sa porodicom.
    Ja jedino mogu da ti kažem ovo ‘u svakom dobru ima zla’ i obrnuto,
    i nemam tu čarobnu reč što ti naravno govori da nisam zadovoljna s ovim ovde.
    Odluke donosimo sami.
    Kako da uvalim nekog u nevolju pričajući mu bajke? Kako da nekom kažem šta je dobro,gde je dobro,a i sama sam neodlučna?( Razumeš me?)
    Većina kad čuje to Amerika,misli ovde je med i mleko.Možda za nekog jeste…Mnogi i glume zbog neke sramote(pa sramota je biti u A. a nemati ništa ?)i svu ušteđevinu spiskaju za vreme odmora-bukvalno razbacivanjem.Preko cele godine štede za karte,koje su skupe,rade po dva-tri posla,jedu nekvalitetnu hranu,oblače se kao kod nas dripci na ulicama….
    Neko je tu,a jednostavno ga neće sreća.Ili je ne vidi?Ili ne zna kako da dođe do nje…Ili nema s kim (a teško je sam-gotovo nemoguće.Pa još ako ima i dece…Prepoznaješ mene u ovim rečenicama?)

    I ne znam šta još da ti kažem.
    Neka ti je On na pomoći da izabereš onaj put koji je najbolji i za tebe i tvoje bližnje.
    Eto-konačno sam ti odgovorila.Nadam se da te nisam uplela ko pile u kučinu pošto se i sama osećam tako…Možda je odgovor podugačak,nedopadljiv.To ćeš mi ti reći.Na potezu si.
    Samo nemoj ovaj neobavezni razgovor shvatiti kao igranje šaha pa da počnemo s napadima:) Ja sam za mir:)
    Pozdrav!

    ——————————————————————————–
    It’s only a deal if it’s where you want to go. Find your travel deal here.

  10. No votes yet.
    Please wait...

    Ol rajt, šah sat radi Lune MICAJ DRVCA, to TI je za uvid – o znanju jezika s kojim bih išao gole guzice među pjane Turke, a nisu ni gadljivi, njima ni mojih 58 ljeta baš ništa ne smeta-da se rimuje, jer sigurno nije bio mlađi ni prvi srpski poslanik u Osmanlijskom Stambolu kojeg je knez Miloš otpratio sa instrukcijom-
    vidi,sad ideš tamo,treba da znaš dve stvari- Turci vole zlato i dupe- mi zlata nemamo…
    Savjete o odluci da li da idemo kao što smo u sred rata otišli vuku pred jazbinu u SAVEZNIČKU Njemačku, hvala Bogu tamo smo se ponovo i na crno skućili, i ne tražeći dobijam iz Australije od rođaka koji nas je prije mjesec dana posjetio sa pozdravima i od mog nećaka i od brata od ujaka, svi oni kao izbjeglice iz Hrvatske sada u Adelaide, gdje bih u stvari ja jedino i htio ići, su indiskretno sugestivni
    podržavamo te u tvojim dopisivanjima sa autoritetima kada sam im poslao pjesmu MOLBA posvećenu Njenoj Ekselenciji gospođi ambasadorki Australije u Beogradu, nakon čega sam dobio nove formulare za useljenje po humanitarnom programu koje sam više puta prije toga uzalud tražio, uz odgovor da su svi humanitarni programi za useljenje, osim za Srbe sa Kosova ukinuti.
    E sad…čekam ovih dana sina studenta i državnog prevodioca za njemački, engleski i sve naše materinje, sada i oženjenog i sa neograničenom dozvolom boravka u Njemačkoj, da svi troje legnemo potrbuške i smišljamo psine, može li se tako izbjeći ono što je moja supruga rekla doktoru homeopatije koji me je liječio na teret države u Njemačkoj-ja svaki put deset godina unaprijed sve prživljavam s njim, a onda ponovo sa svima drugima pa šu ti sad kad sam te našao ONDE, javiti kad te nađem TAMO šta je po Balaševiću-e, ovu će te tvrđavicu malo teže rabiti – ne mislim naravno na tebe nego na sinov jedini stih
    IZVINI…nabijem na k… krivi sve što na Balkanu živi ili uzrečicu supruginog brata u Hrvatskoj…pod ovim jebenim podnebljem baš ništa ne uspjeva…

    OK jučer sam mu poslao Dragoljubovu izvedbu moje pjesme TEBI koju možeš čuti na njegovom, pa sad i mom sajtu http://www.flyingjoymaker.com
    u “poezijascg.com na muziku FJM Production” – TEBI

    Do toga TAMO valjda onda ONOJ Vesni pozdrav uz pjesmu
    Sidnej, Pert i Melburn, daljina velika, Australija je sada zemlja Krajišnika, a to me nešta gadno podsjeća na parolu na ulazu u kasarnu koje više nema 1970 u Prizrenu, DOBRO NAM DOŠLI, a s druge strane ALAJ STE NAJEBALI. IZVINI ŠTO SMO SE OVAKO PROSTO UPOZNALI, OBIČNO NE LAJEM DOK GAZDA NE NAREDI, ALI ONA SAD SPAVA
    SAMO NE ZNAM DA LI PO SVOM HRVATSKOM KAO ANĐEO, ILI PO
    BOŠNJAČKOM KAO JANJE ILI LEPO PO SRPSKI KO ZAKLANA.ĆAO

Оставите одговор на Rainbow Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_scratch.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_wacko.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_yahoo.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_cool.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_heart.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_rose.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_smile.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_whistle3.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_yes.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_cry.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_mail.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_sad.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_unsure.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_wink.gif