VARKA
Tren ponekad ne prolazi,
mirisi lipa nose nas lako.
Oh, kako želim da te mazim,
lice uz lice, usne na usne, polako…
Oh, kako želim muziku u nama,
preludije i ono tiše, tiše…
Oh, kako lebdim dok nas tama,
obavija sve više i više…
To sunce u okean tone,
to san umorne odmara…
U nama proleća to gore,
to nas život vara… vara…
(C) Ljubodrag Obradović
(Прочитано: 33 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 692.044 пута)
”To sunce u okean tone,
to san umorne odmara…
U nama proleća to gore,
to nas život vara… vara…” – veoma slikovito
A čini se kao da je stvarnost… A, da li je, sigurno, samo varka?
od
Varka je neophodna da se surova stvarnost potisne i da utonemo u sreću trenutka… Pozdrav Ljuba
Ma,kakva varka……Ovako nesto saciniti ne može se iluzijom, bravo Ljubo, veliko BRAVO!!!
Poydrav tebi,Ljubo!
Hvala Aleksandra, rekoh već Varke su poželjne, ponekad…