Poj ciganko, poj mi k’o Koštana,
ne pituj me što sedim ovdeka;
samo poj mi da umine rana,
za men’ nigda nem’ da s’ najde leka.
Prigrli me kako dete milo,
što sem tebe drugu majku nema;
pare ću ti metnuti u krilo,
duša mi se na dalek put sprema.
Samo poj mi, nikad ne nariči,
u men’ srce bolno se raduje;
što kraj dojde na moite priči,
što mi duša pri Boga putuje.
Poj ciganko, radosno ti bilo,
oko men’ se kara nebo svilo.
autor
Jovica N. Đorđević
(Прочитано: 4.106 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 474.657 пута)
“Trn ljubavi u srce zaboden, sa pesmom rajskom, k`o labud kad mre…” M. B.
Ovaj sonet zaslužuje da ti poklonim par mojih najlepših stihova.
Nije tvoj rejting na sajtu slučajno ovako visok. Tu ti i jeste mesto. Ono što ne prepoznaju kolege, prepoznaju čitaoci.
Hvala poštovani Branko. Nikada nisam bio miljenik ” Bogova” pa neka tako i ostane. Svako dobro od srca.
Hvala poštovani Dušane. Srdačan pozdrav.