Sad svetu zemlju zlotvori gaze,
viteška krv ne gori u nama,
kolo vode đavolje nakaze,
dok krotki plaču na stubu srama.
Razvratom, bludom, svetinje kite,
pobožni ljudi u strahu ćute,
sada loze naše plemenite,
pokorno ljube demonske skute.
Krvave suze iz oka teku,
iskonski bes sad dušu mi truje,
ne mogu sam da pregazim reku,
kako ću jadan protiv oluje.
O Bože sveti uzdam se u te,
Nojevu barku ti nam napravi,
privij pokorne na svoje skute,
vrati grešno stado na put pravi.
autor
Jovica N. Đorđević.
(Прочитано: 281 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 692.216 пута)
Hvala poštovani Branko. Svako dobro od srca.
Dobra, ali baš dobra.