Konobaru, ovu čašu vrati,
sa vinom je sve bliže i bliže;
a ti kurvo mene noćas plati,
da sa dna sad potonem još niže.
Hej ciganko, što me ona kune,
kad u sreću ja njenu ne diram;
što mi nežne pokidala strune,
kako pesmu sada da odsviram.
Zato sviraj ciganine stari,
da zaplače violina tvoja;
nek gudalo za bol moju mari,
kad ne mari zla sudbina moja.
Tiho sviraj ciganine stari,
dukatom ću pesmu ja da platim;
dok uz pesmu srce mi krvari,
nek mi kaže kako da je vratim.
autor
Jovica N. Đorđević
Kategorija odrasli.
(Прочитано: 645 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 692.493 пута)
Hvala od srca. Srdačan pozdrav.
Ух, добро је! Некако се “враћају” ове песме, а то значи оне на које људи прво и помисле када се песма најави. Оне које се дукатом плаћају. Ритам, мелодија и морам још једном да истакнем то “чудо” од десетерца у овој песми. И опет се буди Бранко Радичевић. И Ђура Јакшић се јавља.
Hvala na lepom poređenju. Iskaplje emocija iz duše. Svako dobro Lazare.