Zaboli kada napišem ime tvoje,
zaboli to pegavo, maleno moje;
kada noću hodiš po snovima mojim,
kada u snu drâgim nazoveš me svojim.
Dok činismo ono što sa mnom si htela,
krike sladostrašća pusti zabludela.
U zanosu slatkom, dok talasa telo
ljubavi smo našoj pevali opelo.
Dok belinu tvoju pasah oko struka,
mesto slasti s’ tobom, razdire me muka.
Pa noktima strasno, dok mi leđa šâra,
znah pegavo moje, ti me s’ drugim vara.
Bejah tebi veran kano tica tici,
promašeni mi smo bili ljubavnici.
Ti i ja često iste snove snevamo,
ja i ti imamo, ali…nas nemam.
Književnik Branko Mijatović , rođen 18.07.1949. godine u Šapcu gde završava osnovnu i srednju školu , a potom u Beogradu diplomira i magistrira na Mašinsko fakultetu , no njegova zivotna preokupacija ostaje književnost koju na Filozofskom fakultetu u Beogradu(katedra za književnost) diplomira 1987.godine. Mijatoviċ poeziju ne samo da piše preko pedeset godina , već poeziju živi , sanja i snoviđa . Pored učešća u mnogobrojnim antologijama objavio je jedanaest knjiga od kojih tri posebno izdvaja : " Crni čovek " iz 1997. zbirka koja biva zabranjena zbog istine koju pesnik iznosi o bratoubilačkom ratu 1991.-1995. i zbirke "Zrnca mudrosti " iz 1985. god. koja biva okvalifikovana kao disidentska , kao i knjigu izabranih pesama " Bez senki iza ljupkosti snoviđenja " iz 2018. sa 120 pesama koja je zapravo Mijatovićevo životno delo i za koju biva nagrađen zlatnom poveljom Ministarstva za kulturu i informisanje Vlade Republike Srbije . Pored poezije Branko Mijatović se bavi teološkim esejom od kojih treba posebno izdvojiti " Vapaj za smislom " i " Kako spoznati Boga " . Iz ciklusa pesama u kojima je tema raspad Jugoslavije veći broj pesama mu je zastupljen u lektirama na koledžima nordijskih zemalja i u SAD.
Види све чланке од Branko Mijatović
