Zamijenila si moje ćorsokake blještavim ulicama
Moje ništa svojim sjutra
Moje ružne vidike svojom ljepotom
Stavila si svoje malo carstvo na sve ili ništa
Zbog čega?
Zbog mene…
Nijesam ti mogao vjerovati.
Naviknut da vjerujem samo onima koji mi zlo čine
Sa njima sam znao na čemu sam i šta da očekujem.
A od tebe ne.
Zašto mi ti dobro činis?
I ti si zemaljskog soja…
To nijesam mogao shvatiti.
Jer svijest mi bijaše zlom otrovana
A duša gorka ko pelin, med nijesam kušao.
Nijesi andjeo, nijesi vila nadgorkinja;
Zašto bi mi dobro činila?
Ti si ljepota koja zaslužuje bolje,
Previše krhka da bi bila nezaštićena
I postala dio mog svijeta.
Na zlo sam se odavno navikao,
ali na tebe nijesam mogao.
Mila, zbog toga sam te ostavio,
Da bih tebe zaštitio od sebe
I sebe zaštitio od tebe.
Slomio sam dva srca,
Ali neka, preboljećeš,
A ja sam na tugu navikao.
Ti ćeš se vremenom vratiti na staro,
Ja još prije.
Ostale su neke divne slike,
Koje čuvam u dnu duše,
Da ih ne proćerdam na pijane čase,
I priče dokonim propalicama,
Nego da budu zadnje što ću vidjeti
Kad zadnji dah ispustim.
Da me sjete da sam te imao
I da put nije bio besmislen.
© Zlatko Živković
Citam i shvatam da je tema koju ispevas poput kaleidoskopa….Pokretna,dinamicna slika sagledavana iz najrazlicitijih aspekata i uglova tebe kao posmatraca sopstvenog dozivljaja te iste teme…..Veoma mi se dopada tvoj stil,ti velicanstveni koraci kojima ides po putu retkih,po putu stvaranja…..ovde na ovoj stranici onostranog.
Ti si zid pored kog ne mogu nemo proci,iako stvarno zanemim pred virtuoznim trenucima kojig kod tebe ima…ima…I bez persiranja ubuduce…..Vazi?
Pozdrav,A>M>
Vazi, naravno :)
Veliki pozdrav