Došlo je vreme, odmor ide –
– neki mi zavide !
Hteli bi da ga prekinu,
možda komadić otkinu?
Uzalud pakost,
nedam im tu radost;
Dokle lojalan biti,
savijati kičmu, podmetati leđa ?
Servilnost ipak,
hrani sujetu
a ljudsko dostojanstvo vređa.
Ko me potraži, daću mu šipak ;
Nemoj me zvati,
jer sam na Malti;
Nemoj me tražiti,
putujem na Haiti …
Na tvoju štetu,
nisam u dometu;
Još nešto: nije me briga,
za cenu “rominga.”
Mogao bih usput još da svratim
do Sivote, Igumenice …
Parge, Krfa, ostrva onih
u Jonskom moru,
da proputujem što više…
Ja sam na odmoru.
Šalim se, šalim, idem u Buljarice.
Nosim polovne bermude
i dve – tri stare majice !
Samo toliko,
neveliko.
Ali bar umem da sanjam –
– ne i da ljude proganjam.
Lepše je putovati,
makar u mašti ,
biti kreativan, pesme pisati …
Poštovati vreme, svoje i tuđe,
treba znati !