Ne skidajući pogled sa cveta.
Poslednjeg dara iz ruke tvoje.
U moje oko ušeta seta.
Uvelog pupoljka, nejasne boje.
Ne praštajući, tragove mirisa udišem.
Duboko, još jedanput…u mislima
pokušavam sreću da zanjišem.
Bez šuma padoše pokraj mene.
Uvelog cveta listići nežni.
Ja ih posmatram, rastavljene…
I znam, rastanci su neizbežni.
Htedoh da sakupim razletelo jato,
najlepših trenutaka naše posvećenosti.
Kad blagi vetar cveće rasuto
odnese tragom daleke prošlosti.
Ne praštajući, tragove mirisa udišem.
Duboko, još jedanput u mislima…
pokušavam sreću da zanjišem.